Rangerovi iluzionistički oltari

Za razliku od oltara u Purgi, koje je Ranger smjestio u plitke niše glatkih zidova, već je sljedeće 1751. godine uresio cijelo svetište kapele Gospe Snježne nad Kamenicom iluzionističkom arhitekturom, tada već dobro poznatih oblika i boja. Oko središnje male niše, u kojoj je kipić Bogorodice s Isusom na krilu, izgradio je kistom oltar osebujno oblikovane arhitekture. Budući da mu je za zamišljenu konstrukciju bila potrebna dubina, oslikao je oko njega relativno dubok imaginarni prostor s naglašeno odmaknutim oltarom.

Udvostručeno postolje nosi, u visini svetohraništa, čak šest pari modrih, u donjoj trećini prutasto urešenih stupova s bijelim bazama i kapitelima. Njihovu razmaknutost jasno određuju sjajne svjetlosne zrake koje se od niše s Marijinim kipom šire iza, ispred i između tih stupova, ističući tako njihovu perspektivu i prozračnost prostora. Tek po rasporedu kapitela prepoznaje se u izlomljenosti arhitrava njegovo zaobljenje, što, zajedno s kasetiranom unutrašnjosti oltara, otkriva da stojimo pred malim, kupolom natkrivenim „ciborijem“ nad Marijinim kipom.

Nad ulaznim lukom u prostor ciborija zlatnim je zrakama obrubljen alabastreno bijeli oblak u kojem lebdi Bog Otac. Ta je kompozicija, kao i dva anđela trubača, riješena skulptorski, pa oni bacaju sjenu od svjetla s prozora na pozadinu. Zato i sjena oblaka s nebeskim Ocem prati obrise arhitekture i gubi se na kasetiranom svodu kupole. Oblik kupole potvrđuje i zakrivljenost kruništa oltara, kao i oblik velikoga okrunjenoga šatorastoga brokatnoga baldahina — zlatnožute boje s vanjske, a jasno modre s unutarnje strane. Dugačke zastore baldahina razgrnuli su i zavezali u čvorove anđeli koji se još uvijek nalaze uz njih. Oni pripadaju anđelima koji iznad reljefa s četvoricom latinskih crkvenih otaca časte Ime Marijino u otvorenim nebesima. Za razliku od njih, bijeli mramorni anđeli trubači, sitni anđelčići u medaljonu nad kipom Boga Oca i mali kipić Duha Svetoga tik nad Marijom, sastavni su dio figuralne opreme toga oltara.

I svetački kipovi na oltaru su bijeli s laganim sivkasto-zlaćanim sjenama (kao i u Purgi). Po atributima prepoznajemo ugarske svete kraljeve Stjepana i Ladislava, te mlade kraljeviće: Stjepanova sina Emerika i Kazimira (pretendenta na ugarsko prijestolje), sina poljsko-litavskoga kralja Kazimira IV. Jagjelovića. Ugarski sveci Stjepan i Ladislav ušli su u ikonografiju kao apostoli Panonije, a rano im je u Hrvatskoj pridodan i mladi Emerik. Izgleda da je nacionalni svetac Litve sv. Kazimir u hrvatsku ikonografiju ušao u vrijeme biskupa Mikulića (ali ne bez utjecaja Pavla Ritera Vitezovića) i održao se u baroknoj umjetnosti, često baš u ikonografskoj podjeli Stjepan i Emerik (kao Ugri) i Ladislav s Kazimirom (kao Poljaci iz Krakowa, negdašnje prijestolnice Bijele Hrvatske), čime im je u Hrvatskoj kao svecima iz zajedničke Hrvatsko-ugarske kraljevine pridodana i politička konotacija.